_edited.jpg)
Želim očuvati sjećanje na Zagreb u kojem sam odrastala i tako doprinijeti očuvanju baštine meni najdražeg grada.
.jpg)
Zagrebačko djetinjstvo
Kao dijete sjedila bi na prozoru moje sobice na Opatovini, čitala i promatrala ljude koji idu na plac. To je bila jedna neprekidna kolona ljudi koji dolaze na ceremoniju kupnje, lagano šetajući i razgledavajući. Vrata našeg dvorišta i našeg stana uvijek su bila otvorena. Prijatelji mojih roditelja ili susjedi često bi navratili na usputnu kavu nakon placa. Spontanost druženja se podrazumijevala.
Miris Dolca
Moj najdraži miris Dolca je miris ustajalog voća i povrća pomiješan s vodom i sparnim asfaltom. Taj miris je bio znak da je završio rad tržnice i kreće vrijeme igre. Sjedili bi i promatrali kako čistači organizirano odnose klupe, metu i zatim jakim mlazom vode ispiru što je preostalo. Taj miris zadržao se do dan danas i poslužio kao inspiracija za ovu priču.
.jpg)
.jpg)
Moj prijatel Jura
Obraćanje mlađima, pogotovo nama djeci, s Di si Jura? i Kaj ima kinfa? svakodnevno bi čuli u raznim situacijama. To je bilo nešto kak ti standard pozdravljanja i obraćanja koji se koristio i kada je stariji možda i pozabil ime tog klinca, no upotrebom ovog Jura konverzacija je ipak dobila jednu notu prisnosti i domaće atmosfere.
Silazak s Dolca do Splavnice smatrao se izlaskom u grad, veliki i nesigurni svijet. I dan danas, kad se nalazim s prijateljima iz osnovnjaka u dogovoru imamo dvije opcije: idemo do grada (od Splavnice pa na niže) ili se nalazimo u Tkalči.
Isječak iz priče "Mala se zgubila"
.jpg)
A kaj je vama Tkalča?
Dvorišta Tkalče skrivala su jednu tajnu siromaštva za koju smo svi znali, svi smo bili dio te priče. Dijelili smo zahode s ostalim familijama, umjesto parketa imali smo linoleum ili tepih, a ispod njega zemljani ili drveni pod. Prostor je uvijek bio skučen, no to nije bio razlog da se rođendan slavi u igraonici, a ne doma. Naravno da tada nije bilo igraonica, nije bilo potrebe. Nije se događalo da se nekome ne ide na ročkas zato jer ima manje. Dobra fešta se nikad nije propuštala.
Tajne sile Krvavog mosta
– Je l' se sjećaš podruma u kućama po Radićevoj? Meni je glavno pamćenje zgrada u Radićevoj miris vlage. Uđeš u mračan haustor i samo moliš Isuseka da ti čim prije otvore vrata stana. Gledaš je l' bu nekaj izašlo iz podruma. Netko s crnim plaštem! Ili je l' bu se neka ptičurina sletila s tavana. Od straha, od podruma do tavana nikad nisam ni stigla.
_edited.jpg)
U to vrijeme Skalinska je dihala
Skalinska je uvijek bila nekako u lošem stanju. Propalih fasada, klimavih prozora, a haustori su djelovali kao hladni i mračni podrumi u koje se njihovi stanovnici izgube odmah pri ulazu. Hladnoća tih haustora uvijek je sprečavala znatiželjnike da promole male nosiće u potrazi za novom avanturom. Tak da sam i ja onda prijatelje koji su stanovali u Skalinskoj radije zvala s ceste, stojeći ispod njihovih prozora.