• zg_curka

Zagrebački duh imena Dugi

„Čuj mali, daj prestani žicati. Isti si kak' Dugi. Taj, tek kaj bi ušel kroz vrata već bi žical pljugu i dvajst kuna.“


U posljednje vrijeme često se u razgovoru sa mojim sinom sjetim Dugog, tatinog prijatelja iz djetinjstva. Ja ga pitam kaj je za zadaću, a on mene da jel sam kupila Domaćice. Na takve njegove reakcije svi se doma smijemo i imamo istu reakciju: „Ej, mali, fakat si isti Dugi!“

Dugi je fakat bil' dugonja, jedan visok i jak čovjek krsnog imena Ivan. Izgledao je kao dobri div oko kojega je uvijek bio dim jer pljugu nije ispuštao iz usta. Za mene je Dugi jedna zagrebačka legenda, dečko s Trešnjevke koji je naučio preživjeti na cesti, žicajući, ali i šljakajući.

Dugi nije znal složiti boje, al' ti je nacrtal kaj god si štel!

Kad god je starom ili nekom njegovom frendu trebala pomoć, zvao se Dugi. On je uvijek mogao, uvijek su ga rado zvali, a svaki susret s njim je bio avantura za sebe. Naime, Dugi je i zbog svoje konstitucije bio handrast ili tako djelovao, a zbog sposobnosti da žica bio je i odličan u izbjegavanju poslova koji mu se ne sviđaju.


Svaki povratak starog s posla koji je radio s Dugim je započinjao rečenicom: „Joj, moram vam ispričati kaj je Dugi danas priredil!“


Dugi je imao suprugu i tri kćerke. Suprugu je od milja zvao „Baba“ i bez obzira na gromadu od čovjeka, uvijek ju je spominjao sa strahopoštovanjem. „Gle rista, nemrem sutra na fuš, obećal sam Babi da bum ju fural na grunt. Bu vikala opet da sam išel cugat i ružit s dečkima.“


Inače, Dugi je bio liječeni alkoholičar koji je naravno bio vješt u izbjegavanju gutanja onih tableta koje kad popiješ malo alkohola izazivaju alergijsku reakciju. Ja ga nikad nisam vidjela pijanog, ali su svi oko njega stalno pazili da ne bi cugal. Mislim da su se svi zajedno bili u strahu od njegove Babe.


Mene je Dugi zvao Seka. Nakon smrti moje mame često je navraćao da bi nam nešto pomogao. Bez obzira na njegov divovsko-handrasti dojam, bio je jako pažljiv. Kako mu se bilo teško rastajati od pljuge, onda je često znao ostati na vratima čekajući starog da ne bi zasmrdio stan jer zna da „Seka to ne voli i ljuti se kad dečki naprave nered“.


Kad je Dugi umro, moj otac je plakao tri dana. Bio je jako razočaran jer Baba nije nikome javila da je umro i kad je bio sprovod. Od Dugog nam je ostala samo uspomena u obliku slike koju je nacrtao burazu u sobi kad smo se uselili u novi stan. Mogao je nacrtati kaj god poželiš, imao je samo jedan uvjet „nemoj me buraz tražiti da ti slažem boje“.


Htjela sam puno više napisati o Dugom, o njegovom djetinjstvu u popravnom domu, o maloj bandi koja je imala svoje utočište negdje na Medvednici, o tome kak je prošao vozački tak da je moj stari umjesto njega išao na pismeni ispit, kak je došel na ideju da mu najmlađa kćer jedne godine pauzira od osnovne škole „kak' bi se dete odmorilo i imalo vremena za igru“….


Tek sad spoznajem koliko još imamo priča za dijeliti našim malim šufterima koji tek otkrivaju zagrebačke priče kroz lektiru kao što je Pavličićeva „Trojica u Trnju“, otkrivajući kakav je to Zagreb imao duh prije samo 20-tak godina.


#zagrebačkiduh #duhzagreba #zagreb #mojzagreb #kakimamterad #dugi #zagrepčani

46 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti