• zg_curka

U to vrijeme Skalinska je dihala


Kad se staneš na vrh Skalinske, imaš osjećaj malog šerifa Dolca, Opatovine i Tkalče. Posprdno gledaš na Tkalču i prijetiš joj: „Kad se sad zaletim, buš ti vidla kaj je šprint! Preletila bum te za čas i odletila skroz do Krvavog mosta!“


Tak je to nekak i za ozbač izgledalo dok bi se vikendom sanjkali Skalinskom koju smo doživljavali kao jedan veliki tobogan kojim ludo juriš kad se spuštaš i kojem nema kraja kad se moraš verati uz breg. Ne zato kaj nismo imali snage, neg' nismo mogli dočekati da dođemo čim prije do vrha.


Vjerujem da Skalinska skriva prave priče koje se sada, od kad ne možemo normalno šetati ulicom još bolje skrivaju. Bio je poseban čar osjetiti one stare kocke koje su joj uvijek davale poseban štih hodanja po zagrebačkoj povijesti. I danas poželim svaku tu kocku posebno pogledati i pitati želi li mi što prišapnuti.

Skalinska je uvijek bila nekako u lošem stanju. Propalih fasada, klimavih prozora, a haustori su djelovali kao hladni i mračni podrumi u koje se njihovi stanovnici izgube odmah pri ulazu. Hladnoća tih haustora uvijek je sprečavala znatiželjnike da promole male nosiće u potrazi za novom avanturom. Tak da sam i ja onda prijatelje koji su stanovali u Skalinskoj radije zvala s ceste, stojeći ispod njihovih prozora.


Jedino čisto i mirišljavo mjesto u mom sjećanju ima radiona gospona šnajdera. Ne sjećam se kak' se zval gospon jer su ga svi zvali gospon Šnajder, i to s ovim velikim „Š“, iz poštovanja što posjeduje jednu tako posebnu vještinu stvaranja i spašavanja onih nama posebno dragih šoseka i furt predugih hlača.


Gospon Šnajder je imal' radionu tam gdje je sad suvenirnica. Jedan pedantan i strpljiv gospon kojem su sve mušterije bile podjednako važne. Bez problema su nas roditelji same slali k njemu da nam porikta kaj treba. Svakome od nas znal' je ime, nikada nije žuril', nije se žalil', samo je smireno, šnajderskom kredom iscrtaval' kaj treba skratiti.


Vidjela sam ga zadnji put prije desetak godina na dočeku Nove Godine na Jelačić placu. Bil' je sam, zbigecan, u ajncugu, imal je fini škrlak na glavi, šampanjac i jednu čašu. Tako tužno, a opet tako dostojanstveno.

Predstavljao je sve što smo imali. Jednu posebnu ulicu koja kad stojiš u njenom podnožju pruža predivan pogled na katedralu. Ponosnog zagrebačkog obrtnika koji je predano radio svoj posao i bio cijenjen kao i kakav fiškal. Slobodu da budeš divlji i u centru grada dok juriš sanjkama kao da letiš.


Imali smo jednu ulicu koja bi danas, da joj damo dihati bila gizdava kak' prava frajla!


#zagreb #mojapriča #djetinjstvo #zgcurka #kakimamterad #takimamterad #skalinska #frajla #gospon #šnajder

279 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti