• zg_curka

Tajne sile Krvavog mosta

Updated: Nov 19, 2019

„Znaš, mene ti uvijek prođe jeza od Krvavog mosta! Ne mogu se oteti dojmu koliko je u prošlosti ljudi ovdje ubijeno. Koliko je ovdje krvi proteklo. Ma cijela ta zemlja u kvartu je natopljena krvlju, a mi smo na nju samo nadogradili asfalt i kuće. Imam osjećaj kao da su svi ti duhovi prošlosti još uvijek oko nas. Šalju nam poruke, a mi blentavi ništ' ne kužimo!“


Tako je započeo razgovor s mojim frendom iz osnovnjaka umjetničkog imena Brunski. Gotovo istovremeno, kako sam ja krenula pisati moje priče o Zagrebu, on je krenuo stvarati rap pjesme na istu temu. Ista priča u dva različita izričaja.


„Glavno da cugamo i komentiramo da nam prođe vrijeme. Kaj je Mika, kaj delaš? Di si Mali, nema te ništ' u kvartu? Kaj, si sad neki finjak postal? Šljakica, curica, ovo-ono?“ sipa Brunski kao iz rukava dijeleći tugu i razočaranje zbog gubitka našeg prijatelja Sukija. Zajedno smo proveli sve godine osmoljetke, a sada je otišao prvi među nama, mjesec dana prije nego što je proslavio 45-ti ročkas.


Suki je bio najbolji prijatelj svima. Jedna vedra duša puna života i iznimne inteligencije. Osoba koja je pamtila svaki detalj našeg djetinjstva i znala ga upakirati u dobru priču. Taman sam ga htjela posjesti da se ispričamo o kvartu i Zagrebu. Nisam htjela pisati nove priče o Tkalči bez njega. Stalno sam odgađala to druženje. Samo da odradim još jedno putovanje. Budem idući put. Evo sljedeći vikend…

Ulaz u podrum na Krvavom mostu

„Jel se sjećaš podruma u kućama po Radićevoj? Meni je glavno pamćenje zgrada u Radićevoj miris vlage. Uđeš u mračan haustor i samo moliš Isuseka da ti čim prije otvore vrata stana. Gledaš dal' bu nekaj izaašlo iz podruma. Netko s crnim plaštem! Ili, dal' bu se neka ptičurina sletila s tavana. Od straha, od podruma do tavana nikad nisam ni stigla.“


„E, a jesi i ti obilazila kuće po kvartu kad si čitala Gričku vješticu?“


„Naravno da jesam. I znaš kaj? Znam da nisam bila jedina, bar kaj se tiče našeg razreda! Hodala sam s knjigom u ruci i tražila svako mjesto iz knjige. Nema di se nisam naluknula. Imala sam 13 godina. Budila sam se u 5h da bi mogla čitati u miru i da me ne skuže. Moji su mislili da učim, a ja sam upijala riječ po riječ, uživljavala se u likove, plakala s njima, bojala se za njihove sudbine...“


Zbog posla puno putujem, a najveća mi je briga da na putu ne bum imala kaj za čitati. Tak da uvijek teglim hrpu knjiga, da ne bu pofalilo. Pakirajući se za novo vikend putovanje, stalno sam prebirala po knjigama jambrajući. Svaka mi je bila onak', nedovoljno dobra baš za taj vikend. Onda sam samoj sebi priznala da želim ponovno pročitati Zagorkinu „Gričku vješticu“. Vukao me neki unutarnji nemir da baš za taj vikend pročitam „Tajnu Krvavog mosta“. To je upravo bio vikend prije tužnog ponedjeljka, baš onog kada nas je Suki nenadano napustio, nikako spremne na tugu kada je on u pitanju.


Suki je odrastao na vrhu zgrade na Krvavom mostu kućnog broja 2. To kaj se kasnije silom prilika odselio u Dubravu mu nikad nisam priznala. U mom adresaru sjećanja je samo jedna adresa i prozor na vrhu visoke zgrade s kojega maše jedna mala crna glavica i pozdravlja te zvonki glas kojeg čuješ sve do kraja Tkalče.


Svaki put kad prolazim Krvavim mostom, zastanem iz dva razloga. Da mu pozvonim i pitam dal' silazi, i da se naluknem u meni najdražu gradsku knjižnicu.

Gradska knjižnica "Marije Jurić Zagorke"

Ljeto po završetku 4. razreda osnovne sam provela svaki dan na Dječjem odjelu knjižnice „Marije Jurić Zagorke“. Imala sam svega 10 godina i svako jutro već u 7,30 h stajala pred vratima knjižnice čekajući knjižničarke da dođu na posao. One se nisu mogle načuditi toj mojoj predanosti i interesu. Često su mi pune brige i suosjećanja govorile da ne moram dolaziti tako rano. To je bilo moje posebno sretno vrijeme jer su mi dopuštale raditi s njima.


Sredila sam cijeli Dječji odjel. Sve police s knjigama, sve kartončiće, dočekivala roditelje s djecom koji su tražili preporuke za čitanje.


Čekala sam da se moji prijatelji pospanci probude i svrate, pa smo se zajedno divili stripovima uvezanim u kožne korice. To je bilo kao neko blago koje smo samo mi mogli istraživati. Mislim da sam to ljeto pročitala najviše knjiga ikada.


„Dobro, pa kaj te je vuklo da baš svaki dan ideš u knjižnicu?“


„Kak da ti velim. Ima neka sila koje me zbudi rano i onda me vuče. Polusnena idem, mjesečarim od Opatovine preko Skalinske gdje malo prošnjofam kaj skrivaju magacini Dolca i spustim se prek' Tkalče do Krvavog mosta. Tek kad dođem na Krvavi most 2 se zbudim!“

Bute se naluknuli?

„Da, pa to ti ja stara moja pričam! Pa nemremo mi pobeć od toga. Tu smo, i dalje u toj priči koja nije završena. Energijama ljudi koji su tu živjeli prije nas.“


„I znaš kaj, ta ista sila me i danas budi. Ne svaki dan, ali kad me izvleče iz kreveta, odmah mi daje naliv pero u ruku i ja pišem. Utonem u još jedno sjećanje i novu priču o Zagrebu.“


#krvavimost #tajnakrvavogmosta #zagorka #zagreb #suki #djetinjstvo #mojapriča #zgcurka #brunski

927 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti