• zg_curka

Palica za bejzbol

Znate onaj osjećaj kad vas nekaj vleče i baš se tam morate naluknuti…..


Tak sam vam ja prolazeći nedavno Trgom prošla kraj jednog štanda sa drvenim igračkama. Bil je lepi, mali sajam tradicionalnih obrta i proizvoda povodom trajanja Međunarodne smotre folklora.


Već sam prošla pokraj štanda. Vučem kolica jer sam se opet prenatrpala, al' me nekaj svrbi. Vruće mi je, želim si još malo poslušati dobru popevku, a i vreme je za iti doma obeda spremati.


Joj daj Andreja, kaj sad kompliciraš!“ Razgovaram se sama sa sobom. „Daj se vrati i poslikaj štand!“

Sajam tradicionalnih obrta i proizvoda povodom Međunarodne smotre folklora

Na štandu me dočekaju dva gospona. Taman, kao da su samo mene čekala!

„Oprostite, ak' vam ne smeta. Jel' bi mogla napraviti koju fotku?“

„Naravno! A kaj bu mlada dama naredila sa tim fotografijama?“

Krenem im pričati o web i Facebook stranici, a veli jedan: „A kaj vam je to Fejs?“, a na to se drugi nadoveže: „Nemojte se na njega obazirati, on vam se još grije na drva.“

Kak' smo se slatko smijali! Toliko sam bila sretna kaj me vrag nateral da se vrnem do štanda.


Ovdje tek započinje naša priča.


Htjela sam napraviti fotke kako bi pisala o sjećanju na jednu familiju iz Hrvatskog zagorja koja je na kraju Opatovine imala veliku ponudu proizvoda od drva i šiblja. Svakaj su prodavali. Od cekera, košara, drvenih igračaka, kuhača. Nema čega nije bilo. Uvijek je bilo zanimljivo prošvrljati oko njihovih štandova jer su zauzimali veći prostor nego ostali, pa ste imali osjećaj kao da ste u maloj trgovini. Bili su smješteni taman na kraju ulice, pred ulazak u park. Taman usput.


Jedno ljeto netko je došel sa idejom da bi mogli u parku igrati bejzbol! Ne sjećam se više da li je nekome došao bratić iz Amerike ili je netko bil tam, ali je bejzbol odjednom postao važna igra. Sve je bilo podređeno tome, svi su brzo svladali pravila, a super je bilo to kaj nam je od opreme trebala samo loptica za tenis i palica.


Je, naravno da nismo imali originalnu palicu. Nije nam uopće palo na pamet niti da ju pokušamo nabaviti. Nije nam ni trebala. Znali smo da će bejzbol biti zabava za to ljeto i već bu nas vrag nekam drugam odvlekel.


Nama je skroz dobro za palicu služila drška za sjekiru koja je na dijelu na kojem se drži bila omotana izolir trakom kako bi se spriječilo proklizavanje. Naravno, palicu smo za male peneze kupili na štandu kod stričeka iz Zagorja. Deca ko' deca. Svaki je štel imati svoju palicu. Tak da je to ljeto drška za sekiru bila vjerojatno najprodavaniji proizvod u zagorskoj ponudi na kraju ulice.


„Joj, pa znam vam ja za tu familiju. Oni su vam bili Bednjanci. Dosta velika familija, a možda su bile dvije familije čak. Fakat, oni su imali tak dobru ponudu. Bili su jako poznati po svojim košarama.“ priča mi gospon sa štanda i nastavlja.


Kad vam odrasli vele da ste pravo klepetalo, misle na ovu igračku

„Pa tam di ste vi stanovala se prodaval burek!“

„Kakav burek, ja se ne sjećam nikavog bureka sve do one tete iz Tkalčićeve.“

„Je, je, sigurno do '73. se u kući prije vaše prodaval burek.“

Opet cerekanje. „Pa dečki, ja sam vam tek rođena '74-te!“


I tak, nastavljamo se dalje prisjećati susjeda, kaj je gdje bilo, kak' Opatovina počinje s velikim kućnim brojevima, polako je krenula i muzika, počeo je nastup novog KUD-a, a meni je fakat već bilo vreme da krenem prema doma.


Sretna i sjetna kako jedna priča potiče drugu krenem put domeka i sjetim se da moram pitati tatu gdje je moja palica za golf.


„Tu ti je, iza vrata.“

„Ma da? Cijelo vrijeme je tu?“

„Da, taman ak' naiđe neka budala da ju imam pri ruci.“


#zagreb #mojzagreb #kakimamterad #djetinjstvo #zagrepčanka #smotrafolklora #mojapričaozagrebu

92 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti