• zg_curka

Oni su stanovali u dvorištu Katedrale

„Pričekaj me malo. Želim kroz ogradu napraviti jednu fotografiju nekad otvorenog dvorišta.“ rekla sam prijateljici vodeći ju u obilazak Katedrale.


„Kako misliš nekad otvorenog dvorišta….“ čula sam ju kako izgovara dok sam ja već šetala nekim drugim vremenom okružena ostacima stoljetnih spomenika spremljenih u dvorištu Katedrale.

Vrata su bila otvorena, možda su samo bila odškrinuta, dovoljno da me sila sjećanja povuče i pozove u goste. Kamen po kamen, pažljivo sam koračala sve dalje, pozdravljajući svaki kamen kao najdražeg prijatelja sa željom da započnemo igrati lovice.


U to vrijeme dvorišta nisu bila pod ključem osim preko noći. Postojao je red da se u neko doba, kad padne mrak glavna dvorišna vrata zaključavaju. Svega je par veža na Kaptolu bilo stalno pod ključem skrivajući vrtove opatica punih dobrih jabuka do kojih smo onda put tražili preko zidova i ograda susjednih dvorišta.


Slobodno se ulazilo u prostore u kojima se igralo, pila kava i dokoličarilo. U to vrijeme znao se red i rijetko si morao goste ili podstanare upozoravati da su kasni sati ili da je vrijeme nedjeljnog popodnevnog odmora.


Sanjam često taj mir koji uvijek pokazuje da je kasno proljeće. Dani su dugi i nikome se ne žuri. Kava se ne hladi, a korak je lagan i dug. Kuda god kreneš uživaš u svakom zamahu rukom koji te hladi znajući kako nemaš kud zakasniti. Dan će još potrajati i nema potrebe žuriti s Opatovine, šetaš nesmetano, sve tamo do nekog drugog svijeta Kaptola i Katedrale.


„Nikoga nema.“ čujem kako šapućem sama sebi pokušavajući nadglasati bubnjanje koje dopire iz mojih prsiju. „Znam da nikoga nema, a ipak sam se nadala, možda ipak….“


Možda ipak netko proviri iza onog prozora na kojem su još zavjese. Možda je još uvijek tu jedna mala plava glava koja je sa mnom pohađala vrtić i osnovnu školu. Svi su obitelji tog mog prijatela bili kak' anđelek! Mali, plavi i naprosto dragi. Uvijek nasmijani i otvoreni za još jednog takvog.


Zato sam i često bežala k njima. Tam je navek bilo veselo i dovoljno škvadre za igru. Po putu bi još dovlekla nekoga usput ili bi se već netko dotepel za mnom.

Gledam zaključana vrata kućica. Tiha su sigurno već trideset godina. Nema života. Samo tišina koja ti se hladno uvlači pod kožu i stvara nelagodu kaj se sad tu šuljam kak' kakvi tat.


Mislim si, kaj bi rekla ozbiljnom glasu nekog čuvara ako mi se obrati: „Oprostite gospođo, u ovom dijelu nije dozvoljeno posjetiteljima!“


Dobro, započeti sa „Faljen Isus!“ je sigurno dobra strategija. A onda se mislim, pa nikad se ne zna, možda bi poslušao moju priču o djevojčicama koje igraju gumi-gumi i pjevaju. Dečkima kojima je to dosadno, pa hoće nekaj drugo, po mogućnosti da uključuje norenje. Roditeljima koji uživaju u suncu dok prikupljaju snagu za ostatak dana. Brigama o tome kak' za Tijelovo opet nemamo dovoljno košarica za latice…., a sutra je već generalna proba procesije oko Katedrale.


Možda bi se i on prisjetio jednog popodneva u kom smo zajedno slagali ružine latice i uzbuđeno nabrajali tko bu sve došel na procesiju i kak' bumo se kasnije častili kolačima u župnom uredu. Možda bi njegov glas dok priča svoja sjećanja zvučao vedro sa prizvukom dječjeg smijeha. Možda hladnoće uopće nema i ja se osjećam kao doma, slobodna što poznajem svaki kamen tog dvorišta.


Sjedam na drvene stepenice kućice sa zavjesama i promatram turiste koji poštuju ogradu. Ne vide me. Ne vide dvorište. Ne vide život. Samo ogradu koja čuva glavnu zagrebačku ljepoticu.

Uživam u blagom zagrljaju povjetarca uspomena, dječjem smijehu koji dolazi s druge strane dvorišta.

Vidim loptu, čujem crkveno zvono, uživam u mirisu svježe kuhane kave i veselim se osvježenju koje će donijeti rashlađeni sok od bazge.


Prisluškujem razgovor anđela oko najveće brige jednog toplog proljetnog dana: „Da li ćemo imati dovoljno košarica za latice?“


#zagreb #kakimamterad #takimamterad #katedrala #dvorište #mojapriča #zgcurka #anđeleki #tijelovo #ružinelatice #sokodbazge #tišina

921 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti