• zg_curka

Najljepši božićni poklon

Updated: Dec 24, 2019


Ovo je priča o jednom adventu na samom kraju 70-tih. Bio je puno skromniji nego ovaj današnji i uključivao je štandove na Cvjetnom trgu. Sjećam se da je bilo baš bilo hladno, onak fejst, praf kak treba biti u prosincu. Bilo je tiho i vrlo skromno osvjetljeno.


Tata me je često vodio u šetnju. Divne su bile te zimske šetnje, uvijek su donosile neko fino iznenađenje poput slatkiša sa štanda ili zimskog slatkača. Mislim da je više od okusa te slastice bilo važnije samo ime i sreća da usred ciča zime mi njupamo slatkač.


Ponekad mi se čini da su se u to vrijeme u gradu svi poznavali. Prisnost toga vremena danas pronalazim, većinom na placu i kvartovskim trgovinama: „Suseda, kaj bute danas? Kak ste kaj sused? Fala susedica! Joj sused, pa najte povedati da je to fakat tak bilo!

Bilo je to vrijeme slušanja muzike i popevki. Bilo je normalno da nam dođu gosti i da si popevaju u nekom momentu.


Uvijek je tu bio spreman gramofon, a gramofonske ploče jedan od najvrednijih poklona.

Kad bi bilo koji član familije dobio na poklon gramofonsku ploču to je bila jedna posebna sreća svih nas. Kad si sad bolje razmislim, pravo je čudo kaj nismo u rukavicama baratali pločama, a bome i kaj su nama klincima dali da ikaj prčkamo s njima.


Jelke su se u to vrijeme prodavale na Opatovini iznad Dolca. Predivan miris svježine širio se tih dana mojom ulicom. Čekali smo da završi radni dan, pa smo skupljali iglice i ostatke grančica za naša skrovišta.


Meni je kao djetetu uvijek bila želja otići na polnoćku, onu pravu (ne dječju), ali nikada ne bih uspjela ostati toliko dugo budna. Još se u sjećam kako polusnena gledam mamu i baku koje odlaze u crkvu, a tata ostaje sa mnom doma i slušamo si božićne popevke jer upravo to je ono što je najljepše od Polnoćke. Pjesma, radosna pjesma, rijetko viđeno veselje u uvijek mrkloj i hladnoj crkvi.


Nedavno sam bila u gostima u Zagorju i pitala moje domaćine „Jel se ide v jutro k meši?“, a oni su me samo iznenađeno pogledali i komentirali: „A gle, ak' se očeš iti smrzavati, ojdi, ali dok naš velečasni ne fključi grejanje, bome nas ne tak skoro videl.“ Iskreno, ja sam se nadala malo poškicnuti da vidim kak' to zgleda u jednoj domaćoj atmosferi i malo pustiti glasa.


Svađam se ovih dana s radio stanicama da kaj ne možemo imati malo više autentičnih božićnih pjesama na radiju već se vrte strani hitovi prevedeni na hrvatski.


U toj jednoj adventskoj šetnji krajem 70-tih, dobila sam najljepši božićni dar ikada. Tata i ja smo došli do jednog od štandova na Cvjetnjaku. Tata se pozdravil sa kompićem i nešto su kratko popričali tipa „Si mi nabavil?“ Onda je striček to nešto izvadil iz kutije ispod pulta. Bilo je omotano u crnu vrećicu, a tata je to zgrabil i stavil ispod ruke i odveo me doma. Te večeri nije bilo zimskog slatkača, ali smo slušali ploče. Puno ploča, s najljepšim božićnim pjesmama.

Radujte se dragi ljudi svim divnim sjećanjima! Pišite ih, pjevajte i čuvajte!

Danas mi je tata iz podruma donio ovaj najljepši dar koji je pažljivo bio zapakiran u podrumu. Naravno, nemam gramofona. Naravno da sam ga bila optužila da je sigurno te ploče već nekome poklonio. Naravno da mi se već sad spava, a do polnoćke su još tri sata. Naravno da me sin Josip pita: „A kaj bumo sad kad nemamo tog vašeg gramofona?“, a deda mu spremno odgovara: „Kaj, kaj bumo? Pa bumo popevali, evo u ovom kompletu imaš i reči!“

Želim vam Sretan Božić!

#badnjak #polnoćka #božić #novagodina #zagreb #sjećanje #mojzagreb #kakimamterad #božićnepjesme #hrvatskibožić #hrvatskebožićnepjesme #popevke #božićnepopovke

282 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti