• zg_curka

Miris Dolca

Updated: Sep 24, 2019

Dolac se uvijek rano budio, prve pripreme kretale su već i tijekom noći, ali glavnina aktivnosti započinjala bi oko 5h ujutro. Prvi kupci već bi bili na placu i prije 7h. Ako nisi kupil kaj si planiral do 10h bila bi panika da ne buš ništ' našel, a pogotovo ne friško! Za mene je Dolac predstavljao i oličenje reda jer je imao svoj raspored kojega se i dan danas pridržava. Pripreme koje započinju ranom zorom, dolazak kupaca, vrhunac gužve uključujući smijeh, svađe, ispijanje kave, jedna velika euforija i onda tišina. Kao da je netko isključio ton. Više nikoga nema, započinje čišćenje koje se opet odvija po nekom svom redu.


Pripreme bi se odvijale tiho, ne sjećam se da su nam ikad remetile san, čak i za vrijeme periodičnih sajmova koji su se održavali noću. Tada bi došli ljudi iz različitih krajeva i prodavali prije svega proizvode od drva. Cijela Opatovina oko Potepuha mirisala je na lakirano drvo koje se pažljivo čuvalo zapakirano u novinski papir. Ne sjećam se koliko su se te rezbarije i proizvodi uistinu prodavali. Bili su atrakcija, a posebnu mističnost im je pridavala ta noćna prodaja. Prodavači su dolazili iz raznih krajeva uključujući Liku, Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu. Tako da je taj događaj pratio i veliki broj raznih narječja i običaja. Pravo carstvo za istraživanje čega i koga sve tu ima.

Moj najdraži miris Dolca je miris ustajalog voća i povrća pomiješan sa vodom i sparnim asfaltom.

Kao dijete sjedila bi na prozoru moje sobice na Opatovini, čitala i promatrala ljude koji idu na plac. To je bila jedna neprekidna kolona ljudi koji dolaze na ceremoniju kupnje, lagano šetajući i razgledavajući. Vrata našeg dvorišta i našeg stana uvijek su bila otvorena. Prijatelji mojih roditelja ili susjedi često bi navratili na usputnu kavu nakon placa. Spontanost druženja se podrazumijevala.


U jutarnjem dijelu dana, Dolac bi imao svoje zanimljivosti kroz pojave neke nove robe ili prodavača, većinom švercera nevidljivih ruževa, kapa-šubara ili neke nove naprave za pomoć u kuhinji kao što su razne sjeckalice i slično. Dolac je svakodnevno donosio neku priču!


Kraj radnog dana na Dolcu značio je početak dana za igru

Moj najdraži miris Dolca je miris ustajalog voća i povrća pomiješan sa vodom i sparnim asfaltom. Taj miris je bio znak da je završio rad tržnice i kreće vrijeme igre. Sjedili bi i promatrali kako čistaći organizirano odnose klupe, metu i zatim jakim mlazom vode isipiru što je preostalo. Taj miris zadržao se do dan danas i poslužio kao inspiracija za ovu priču.

Nakon čišćenja Dolca, prostor tržnice se pretvarao u veliko, nepregledno igralište. Mogao si voziti bicikl, igrati lovice, loptati se, a mogao si i graditi skrovišta.


Skrovišta bi uvijek bila neki zabačeni štand (vjerujem da razumijete kako vam niti danas ne mogu otkriti neke od tih tajnih lokacija) koji bi mi pretvorili u našu malu oazu. Nakon čišćenja, obavezno bi krenulo opremanje skrovišta kartonima i kištrama koje smo sakupili od otpada sa Dolca. Zatim bi se donosilo cvijeće jer svaka kuća koja drži do sebe mora imati bar jedan buketić cvijeća. Sljedeće je naravno bilo opremanje potrebnom opremom za kuhanje hrane i kave. Ne biste vjerovali što se sve može napraviti od lišća, granja i otpada. Nakon što bi sve pripremili, sjedili bi i pričali kako dalje urediti sklonište, igrali neku igru, i naravno promatrali ljude koji prolaze, a koji nas ne bi vidjeli ili bi se pretvarali da nas ne vide.


Dolac je uvijek bio inspiracija za igru i nestašluke. Jednom prilikom smo sakupili trulo povrće, većinom paradajze i paprike i organizirali gađanje u Tkalčićevoj, taman kod lokala koji se tada uređivao. Vlasnik je bio jako nezadovoljan tom našom odlukom i zaprijetio nam batinama. Mi batine nismo dobili, a on je drugo jutro dobio jedan razbijeni prozor. Prozor nije razbio truli paradajz niti paprika već kamen. Znali smo da ga nije razbio nitko od nas, u stvari, znali smo da ga je razbio naš tihi zaštitnik jer je tada, iako nije bilo video nadzora uvijek netko promatrao što se događa.


Taj razbijeni prozor je dugo vremena ostao nepopravljen i spomenuti lokal se dugo vremena nije otvorio. Danas mi ta scena izgleda kao početak borbe stanovnika Tkalče sa onima koji su ipak pobijedili i iselili tu mirnu, zapuštenu ulicu. Taj događaj za mene predstavlja početak kraja jednog vremena kada si se mogao igrati gdje poželiš u naoko zapuštenom dijelu grada.


#dolac #zagreb #mojzagreb #kakimamterad #takimamterad #mojapriča #djetinjstvo #zgcurka #tkalča #opatovina

561 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti