• zg_curka

Mala se zgubila

Updated: Jun 30, 2019

Bilo je ljeto, nedjelja, ulica je bila mirna, a meni dosadno. Imala sam 5-6 godina i bila pod utjecajem tatine priče kako farba glazbenu školu u Bogovićevoj. Pričao mi je kako će me voditi tamo, pa ću dok on radi moći svirati klavir i plesati.


Opatovina je krajem sedamdesetih bila jedna sigurna ulica u kojoj su vrata dvorišta većinom bila otvorena, kao i vrata stanova. Uglavnom, stalno se luftalo i svi su svima bili dostupni. Rijetki su bili oni zatvoreni, a koje smo mi kao djeca doživljavali mrgudima i strogima.

Silazak sa Dolca do Splavnice smatrao se izlaskom u grad. I dan danas, kada se nalazim sa prijateljima iz osnovnjaka u dogovoru imamo dvije opcije: idemo do grada (od Splavnice, pa na niže) ili se nalazimo u Tkalči.


Silazak s Dolca bio je izlazak u veliki, nesigurni svijet.


Kako li je bila lijepa Ilica tog nedjeljnog popodneva. Osupnuta njenim beskrajem. Bila sam sigurna da sam krenula u dobrom pravcu, osjećajući toplicu sunca na licu, žmirkajući tražim prozore koji će mi reći da se tu nekaj farba.


Hodala sam dugo sa tim ugodnim osjećajem topline.


Legenda kaže da ipak nisam završila u Ilici već na Kvatriću. Tamo su me našli stričeki milicajci koji su čini se imali jako dobre živćeke. Naime, imali smo ozbiljne pregovore. Oni su htjeli znati kak' se zovem, a ja im nisam mogla dati tako povjerljive informacije. Pristojna količina slatkiša pomogla je da uspostavimo osnove za komunikaciju.


Silazak s Dolca bio je izlazak u veliki, nesigurni svijet.

Kako sam samo uživala sjedeći na stražnjem sjedalu fićeka sa hrpom slatkiša u krilu i vozeći se po Opatovini! Svi susjedi na ulici, a ja glavna atrakcija. Svi sretni kaj me vide, mašu mi, a ja se hihoćem. Osim moje mame!


Ona je naravno dobila slom živaca, ali tek kad me je ugledala. Sjećam se kako ostavljam stričeke milicajce u dvorištu u razgovoru sa susjedima, ulazim veselo u stan, mama upravo otvara pećnicu i vadi protvan kolača……mene u zadnji moment uzima netko od susjeda u naručje znajući kak' to ne bu dobro završilo ak' me ona dohvati.


Drugi dan me tata odfural do glazbene škole. Uživala sam u mirisu farbe i oduševila se sviranjem na klaviru. Naravno da sam odmah žicala klavir. Moji su ostajali ustrajani u priči da imamo mali stan, a glazbena škola je skupa i zahtjevna. Stričeki milicajci su postali redovni gosti na kavicama u nekom od dvorišta. Nismo imali klavira, popevali smo u svim prigodama, sa i bez muzičke pozadine.


#zagreb #mojzagreb #milicajci #djetinjstvo #kvatrić #bogovićeva #kakimamterad

111 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti