• zg_curka

Jedan slastan buncek na Jarunu

„Deca, kaj delate? Danas baš hajca?“


Suseda Ljubica gurnula je glavu kroz mali prozorčić naše kuhinje i tak nam poželjela dobro jutro. To je bio običaj za većinu susjeda i prijatelja. Ako su vrata našeg stana bila zatvorena, nisu kucali ili provjeravali da li su otključana, samo bi se naluknuli.


Mama je upravo završavala ručak kojega je krenula kuhati ranom zorom baš zbog najavljene vrućine, a mi deca smo se tek probudili i već smo umirali od dosade.


Ljubica je uvijek bila dobar znak. Naša draga susjeda koje je iz okolice Petrinje došla delati u Zagreb. Uvijek vesela i nasmijana, obožavala je nas klince, ja sam ju gledala očarana, očima mlađe sestre. Sebe je uvijek smatrala dotepenkom i zato je naglašavala kako stalno pazi na svoje ponašanje. Živjela je u kući preko puta nas, u sobičku dva sa dva, pekla najbolje palačinke i radila najbolje tulume.


Čim se ukazala na prozoru, odmah sam poskočila. Znala sam da je to prilika dana!

„Kaj velite da odemo na Jarun?“, zacvrkutala je, a ja sam ostala bez daha.


Onda je mama krenula sa pričom kak' je upravo skuhala bunceka, da kaj bumo onda tam jeli (jer je bilo normalno da idemo na cijeli dan), da nije ništ' pripremila i tak…..


„Pa spakiraj tog bunceka i bumo ga nosili sa sobom! Tak svejedno jel ručamo bunceka na Opatovini il' Jarunu.“


S Opatovine se u to vrijeme do Jaruna išlo tramvajem od Trga do Savskog mosta, a onda sa okretišta pehaka po nasipu. Svi smo nekaj vlekli i nitko nije jambral da mu je vruće. Bili smo kak bubice, samo da se dovučemo.


Bila je to godina u kojoj se Jarun uređivao za Univerzijadu i mi smo došlli baš u vrijeme radnih akcija. Kak' sam si ja željela jednog dana ići na radne akcije. Sjećam se i danas slike mladih ljudi koji kopaju, uređuju šljunak, donose, odnose i pjevaju. Pjevali su i smijali se po tom vrućem danu kao da im je to najveća nagrada koju su dobili u životu.


Ja sam ih skrivečki promatrala i računala koliko godina još treba proći kako bi i ja mogla ići na radne akcije.


Došlo je vrijeme ručka. Oni su jeli bažulja, a moja mama je rasprostrla stolnjak pored ručnika, izvadila bunceka i narezala paradajza.


Joj kaj je bilo fino! I danas nas čujem kak' mljackamo. Masni i zamusani smo se ispirali u jezeru, a onda smo kartali Šnaps cijelo popodne.



Istim putem, skureni od sunca i umorni od kupanja smo se vraćali natrag. Društvo su nam pravili komarci, a nasip se čino dužim nego pri dolasku. U tramvaju smo malo odćorili, pa smo bili spremni za utrkivanje stepenicama do Dolca.


Znate kaj bum vam rekla! Važno je imati jednoga prijatela kaj bu vas uvek malo pogural, dal' jedan dobar vritnjak. Tak vam kasnije ne bu žal jer bute bogatiji za još jedan doživljaj.

#zagreb #kakimamterad #djetinjstvo #zagrebnekad #zgcurka #jarun #univerzijada #mojapričaozagrebu #zagrepčanka #buncek #suseda #šnaps

96 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti