• zg_curka

Imendani

Došla je suseda Marica i donijela bombonijeru za mamu. Nakon nje se pojavil sused Branko sa pušlekom, isto za mamu. „Baka, kaj je mami danas rođendan?“, „Me ne, srčeko, danas su ti Drageci, Karle i tak.. Danas tvoji i tata i mama imaju imendan“.


Baka je od jutra glancala po doma i svako malo je nailazio netko od susjeda. Popodne su se i mama i tata vratili s posla kasnije nego obično, a bome i veseliji. Mama je došla sa hrpom cvijeća i poklona sva užurbana da li je sve spremno. Onda su polako počeli dolaziti gosti, od susjeda do prijatelja. Od jednom je u stanu bilo više gostiju nego kvadrata.


Kakva su to veselja bila! Pjevalo se i plesalo dok neee puk'nee zoraaaa! Sve je bilo na repertoaru, od Novih Fosila, Magazina, Miše Kovača, Jimmya Stanića, Zagrebačkih mužikaša…. Tak je bilo svejedno da li je radni dan ili vikend. Znalo se kad je slavlje i nije se gubilo cajta.

Slavljenje imendana bilo je posebno, iskreno veselo. Imalo je tu jednu dozu spontanosti i iznenađenja.

Moj tata je nedavno odlučio naučiti svirati klavir! Soboslikar koji je već lepo zgazil u šezdesete. Po cijele je dane za početak vježbal „Bratec Martin“, a onda su na red došle i zahtjevnije kompozicije poput „Male slatke Marijane“. Nije to naravno standardno učenje sviranja klavira, već sviranje sintića uz pomoć nekog programa sa Interneta. Zabavno u svakom slučaju, i nama doma i susedima jer često ode vježbati u svoju podrumsku buksu.

Njegova motivacija za učenje je došla iz potrebe da na taj način okupi još ono malo svoje škvadre kaj je ostalo. „Bar da se dečki povremeno okupe, pa bu nam lepše u uz kupicu kad si malo i popevamo“.


Slavljenje imendana je bio jedan ne samo zagrebački već hrvatski običaj koji se izgubio. Značaj tog događaja bio je u tome da nismo morali znati kad je kome rođendan, ali se znalo kad je nekome imendan. Bilo je normalno doći na vrata Dragecu i Dragici i donijeti neki simbolični poklon, popiti kavu i žesticu i malo se ispričati. Nije se pozivalo, a častilo se ovisno o mogućnostima.


Moj Dragec još uvijek vježba, okupi se ekipa skromno svake godine, nemaju snage spiti više od jedne kupice jer treba stare noge i do doma dovleči. Obavezno svrate i na Josipovo da bi mom klincu donijeli čokoladu i pozdravili se jer su imendani značili upravo to, prisjećanje na dragog nam pajdaša. Možda mu se nismo javili za rođendan, možda ga nismo vidjeli već neki duži period, ali nas je Martinje, Nikolinje, Štefanje, Josipovo… podsjetilo na njih.


“Danas je tvog imena dan, proslavi ga i izađi van, društvo časti, brk nek' se masti, možda će i koji poljubac pasti. Sretan imendan!”


#imendani #sjećanja #kakimamterad #hrvatskenavade #zagreb #mojzagreb #običaji

0 views

54 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti