• zg_curka

Grga, pazi kak' guraš! – priča o jednom histrionskom ljetu


Park na Opatovini i djetinjstvo puno priča

Prošlo je već prek' 30 godina kaj su se Tkalča i Opatovina preobrazile od tihog okruženja u kojem su jedina buka bili dječji glasovi. Čak vam ne mogu reći da se posebno sjećam buke Dolca. To je bio samo jedan žamor, u jutarnjem dijelu dana. U stvari, više se sjećam velikog broja ljudi koji su prolazili Opatovinom nego glasova.


I danas jasno vidim ljude koji idu prema placu, toliko jasno da mi se ponekad čini kako ipak negdje postoji fotografija baš s tim uspomenama. Gospođa sa šarenim rupcem na glavi. Gospodin u smeđoj majici koji nosi plavu platnenu vrećicu, a pored njega ide gospođa u haljini na cvjetove.


Mi fakini smo bili kuš u tim jutarnjim satima i čekali smo popodne kada bi kao mali šerifi izlazili na naš teritorij nepreglednog igrališta Dolca, Skalinske, Opatovine, Tkalče, pa sve do Popovog parka.


Kada danas u večernjim satima siđem Mlinskim stubama u Tkalču, stresem se kao da sam u nekoj džungli, pa odmah Stubama biskupa Duha pobegnem u park na Opatovinu.

Volim osjetiti šljunak u parku, volim što su ostale iste staze u parku. Sjetim se prvih vožnji biciklom, penjanja po boru kojega više nema, a na koji smo se baš svi mogli spentrati što je bio jedan od slađih, prvih uspjeha.


Park na Opatovini - oaza mog djetinjstva

Svako ljeto kad vidim tablu Histriona obuze me sjeta. Čitam ove godine natpis „34. histrionsko ljeto“, i čujem prijateljicu koja me pita:

„Čuj, si bila nedavno na Histrionima?“

Gledam natpis i smješkam se: „Znaš kaj, mislim da sam zadnji put bila prije cca 30 godina!“

„Ma daj me nemoj zezati!“

„Da, a gle, ja sam ih gledala dok su oni meni plaćali ulaznicu za „okupaciju“ mog igrališta.“


Histrioni su se pojavili jedno ljeto, prek' više od 30 let. Za potrebe predstave i vježbi dobili su na raspolaganje školsko dvorište i igralište. Vjerojatno nisu računali, ali su kao bonus dobili i nas, tzv. Tkalča klince.


Da se razmemo, meni je ideja Histrionskog ljeta odlična. Gledati „Gričku vješticu“ navečer u parku na Opatovini je predivno. Jedino mi nije jasno kak' je netko, i to još u 80-tima došel na ideju da klincima zaključa igralište usred ljeta.


Bil' je naravno neko vrijeme neki lokot na ulazu u igralište. Neko vrijeme. Nije pomoglo, mi smo i dalje bili tamo. Ne zato kaj smo bili prkosni, neg' zato kaj nismo znali za drugo. To kaj ne moremo španati šicu ili nogač, ne znači da se opet ne bumo tam pojavili.


Danas kad se toga sjetim, bili smo kak' miševi, sam bi se pojavljivali. Kakvu god zapreku postavili, mi bi opet došli i nalukivali se. Nismo smetali. Gledali smo probe preko dana i čekali. Bili smo deca naučena čekati. Ionako nismo imali orijentir vremena osim ak' bi nam krulilo u želucu, smračilo se il' bi ti netko javil da ti je mama poručila da dođeš doma.


Histrioni kakvi jesu, kreativni i zabavni, odlučili su taj potencijal koji im sjedi i čeka iskoristiti. Joj kaj smo bili sretni i ponosni! Sam smo čekali novi zadatak. Sad smo već počeli i pratiti raspored kad moramo doći, tko kaj pomaže, a neki su čak dobili uloge pomagača u predstavi. Dodavali su rekvizite, držali baklje i tak, kaj god je trebalo.


Meni je najupečatljivija ostala uloga koju je imal' Grga. On je imao zadatak u jednom dijelu predstave Žarka Potočnjaka gurati na nekim velikim ljestvama. To je bila simulacija kao da ovaj leti ili glumi nekog vraga. U jednoj od proba, gospodin Potočnjak je izjavio „Grga, pazi kak guraš, bum opal!“. Joj kaj smo se slatko smijali!


Ova izjava postala je sastavni dio predstave kojeg smo uvijek s nestrpljenjem čekali. Bez obzira kaj smo u stvari cijelu predstavu znali napamet, ovaj dio je bio naše posebno iznenađenje i svojevrsni ponos. „Evo ga, čekaj još malo, sad će Grga...“


#zagreb #mojzagreb #zgcurka #kakimamterad #takimamterad #histrioni #ljeto #opatovina #djetinjstvo #mojapriča

75 views

+385 91 504 25 58

Kralja Držislava 3, Zagreb

©2019 ADD tim d.o.o. i Andreja Tonč 

Izjava o zaštiti privatnosti