Šetnja jednog sjećanja Opatovinom

Jedna zimska šetnja u doba korone donosi nova sjećanja o otvaranju prvih ugostiteljskih objekata na Opatovini krajem 80-tih.

Sjediti na štengama Dolca i promatrati svijet

Dolac je centar i granica. Silaskom drvenim štengama s Opatovine dolazim u središe boja i mirisa. Gužvu ljudi koje poznajem, ili barem mislim da ih poznajem. Imam devet godina i osjećam se ugodno, među svojima. Jedan ljetni radni dan u prvim godinama osamdesetih je na izmaku. Ne mogu reći da se osjećam sretno. Nas djecu ne opterećuju pitanjem sreće. Ne pitaju me da li sam sretna i kaj bi mi trebalo da budem sretna. Ne sjećam se da se pripovedalo o potrazi za srećom. Živim, us

Miris Dolca

Dolac se uvijek rano budio, prve pripreme kretale su već i tijekom noći, ali glavnina aktivnosti započinjala bi oko 5h ujutro. Prvi kupci već bi bili na placu i prije 7h. Ako nisi kupil kaj si planiral do 10h bila bi panika da ne buš ništ' našel, a pogotovo ne friško! Za mene je Dolac predstavljao i oličenje reda jer je imao svoj raspored kojega se i dan danas pridržava. Pripreme koje započinju ranom zorom, dolazak kupaca, vrhunac gužve uključujući smijeh, svađe, ispijanje ka